MISLI POZITIVNO!

Razmišljaj pozitivno. Čaša uvijek mora biti napola puna. Nemoj upotrebljavati negaciju prilikom konstrukcija rečenica. Ili misli. Ok, onda prethodna rečenica otpada. Uvijek koristi afirmativne rečenice koje će jačati snagu i energiju tvojih misli. Koje će onda biti poslane u svemir kreirajući tako tvoj vlastiti život. Ono što misliš i osjećaš - stvara tvoja životna iskustva, kaže popularna Louisa Hey u svojoj knjizi "Kako iscjeliti duh i tijelo". Fora, pomislim i krenem na biro iliti Hrvatski zavod za zapošljavanje. Ja ću dobiti posao. Ne, ja već radim. Ja radim i imam lijepi office. Na stolu mi je bijela orhideja. Ima tako mekane latice, glatke poput svilene posteljine koju sam dobila za vjenčanje i koju nikad nisam iskoristila, ali je često mrsim među dlanovima. U kutu svog ureda stavila sam osušenu lavandu koja podsjeća na ljeto i širi slatko-gorki miris ugodnom, svježe oličenom prostorijom. Bijelom, naravno. Tako. Mirisi od svih osjeta najviše pojačavaju iskustvo. Tako će moje misli i želje doći do svemira i moj osjet će maštu pretvoriti u stvarnost.
Ispred šaltera red. Nekoliko metara nezadovoljnih i znojnih potencijalnih radnika čeka na pečat koji potvrđuje uredno mjesečno javljanje. Kome, čemu? Smiješan mi je taj dativ koji odgovara bezbroju besmislica sustava. Kao taj da se moram jednom mjesečno prijavljivati na biro. Inače ne znaju da postojim. A ako dođem po pečat, bit ću nešto bitnija? Miris lavande, glatka orhideja, bijeli zidovi. Ne dopuštam znojnim ljudima da odnesu moje snove.
- Zakasnili ste jedan dan, kaže gospođa s brkovima preko šalterskog stakla. - Nikad nisam voljela ta stakla i pregrade koje dijela Nas od Njih.
- Nisam bila u Rijeci posljednja dva tjedna, jutros sam došla. - Hoću li joj reći da sam bila u vikendici? Ili ću automatski izgubiti pravo na naknadu za nezaposlene ukoliko uopće priznam da ljetujem u vikendici suprugovih roditelja? Ne, nikako ne smijem reći da sam se pošla okupati i da sam čak dva tjedna uživala u slanom moru. Uživati se ne smije! Strogo zabranjeno! Jasak, rekla bi sultana Hatidže. Zašto mi se ispred ove brkate žene uopće pojavljuje u mislima sultana Hatidže i turske sapunice? Valjda u svim neugodnim situacijama čudnovate misli naviru da spriječe nelagodu i osjećaj krivnje prebace na smijeh. Tako sam se jednom smijala kad sam davala saučešće na nekom sprovodu. Uhvatio me smijeh i morala sam se sakriti u zahod da me prođe navala histerije. Ok, možda mi treba psihijatar, a ne Louisa Hey. Ali, kome danas on ne treba? Ameri ih imaju po nekoliko i opet su bolesna nacija.
- Drugi put dođite na vrijeme! Dobit ćete pečat, ali nemojte kasniti! - Kasniti...Gdje kasnim? Čudnovata žena pruži mi knjižicu. Vani je tako vruće da sunce para mozak. Možda mi se zato svakakve gluposti vrmaju po glavi.
Čitam u dnevnom tisku kako je vječni Slavko Linić na ljetovanju. Uslikan je kako prebacuje gomilu voća i povrća na jahtu na kojoj ga čekaju nasmiješeni prijatelji i supruga. Je li kupio voće na placi? Već zamišljam bakicu kako mu s prljavim noktima kucka po T-comovu tabletu i izdaje račun. Tko bi rekao da ćemo biti tako napredna nacija, ha? Pa da će nam nonice koristiti sve prednosti suvremene tehnologije i preko wifija se spajati direktno u Linićevo ministarstvo! To ne bih nikad ni pomislila! A upravo takav napredak priuštio je trbušasti Linić omogućivši da se preko fiskalizacije podiže i informatička pismenost (pre)starih generacija. Bravo! To mogu samo veliki umovi - dvije muhe riješiti jednim udarcem. Poput Tesle, i Linić je odlučio biti dalekovidan, priuštivši nam priliku da se razvijamo i napredujemo, a da toga nismo ni svijesni. Poput svih velikih umova - i Linić je neshvaćen. Možda će se tek za stotinu godina cijeniti njegov napor da nam osigura mjesto u društvu visokorazvijenih zemalja. Pa što ako se u svijetu porez na tržnicama rješava "paušalno"? Kakve veze ima što nemaju fisklane blagajne na tržnicama?! Hoće li i njihove nonice znati nabadati po kompjuteru i koristiti tablete preko wifija spojene s internetom?! Ne, one ni ne znaju što je virtualni svijet! Ali, zato mi živimo u virtualnom svijetu. Jer koji bi drugi narod mogao u realnoj galaksiji s plaćom od 3000 kuna prehraniti djecu i pomagati roditelje (koji imaju 2200 kuna mirovine) i još k tome plaćati režije koje poskupljuju iz dana u dan? Struja je poskupila. Pa naravno da je! Ono što te ne ubije, ojača te. I to je Vlada smisleno napravila. Sva poskupljenja su samo za naše dobro. Jer bit ćemo nacija u kojoj će preživjeti samo oni najuporniji i najsnalažljiviji. To im je plan. Istrijebiti nesposobne. Maknuti nesnalažljive. Do 2020., kažu, sve će se srediti. Zato i slijede rapidne mjere postrožavanja. Tko ne uspije do tada izdržati presinge Milanovićeva Plana 21, taj ni nije zaslužio da živi u obećanoj zemlji. Sve što nam rade, rade za naše dobro. Krepat, ma ne molat! I zato, mislite pozitivno jer sve što rade, rade za naše dobro. Čaša je napola puna. Drugu polovicu popili su naši ministri, premijer, predsjednik i ostali igrači koji nam žele zadati konačni šah-mat. Ali, preživili su Rvati i Turke, i Mlečane i ostale vucibatine pa će sigurno preživjeti i tsunami zvan Plan 21. Nitko nije veći umjetnik u preživljavanju od nas. Što me navodi na razmišljanje da se prijavimo i u Guinnesovu knjigu rekorda. Ako nemaju kategoriju "Preživljavanje s minimumom u nemogućim uvjetima", neka je izmisle! Eto reklame za Rvacku! Misli pozitivno. Orhideja, lavanda, bijeli zidovi. Sve što rade, rade za naše dobro. Jesam li dobro shvatila Louisu Hay?